Prijava

Jezički izbornik

  • English
  • Hrvatski

Prezentacija

Sada možete pogledati i našu zvaničnu prezentaciju!
Home arrow Urinarne infekcije
Urinarne infekcije

Urinarni trakt uključuje organe koji stvaraju i sakupljaju urin i izbacuju ga iz tijela, a održava ravnotežu vode i soli u organizmu. U ovom procesu glavnu ulogu imaju bubrezi koji filtriraju otpadne produkte metabolizma, vodu i soli iz krvi i tako stvaraju urin koji prolazi kroz parne cjevčice tzv. mokraćovode (ureter), u mokraćni mjehur. Mjehur pohranjuje urin koji se zatim eliminira iz organizma preko cjevčice tzv. mokraćne cijevi (uretra).

Zdrav urin je sterilan. U njemu nema bakterija, virusa niti gljivica. On je, zapravo, antiseptik koji ispire iz organizma potencijalno štetne bakterije.

Urinarna infekcija

Urinarna infekcija je upala bilo kojeg dijela urinarnog trakta. Infekcija se pojavljuje kad mikroorganizmi, najčešće bakterije iz probavnog sustava, dospiju kroz mokraćnu cijev u urinarni trakt i počnu se množiti. Mnogi urinarnom infekcijom smatraju samo infekciju mokraćnog mjehura, ali bakterije mogu napasti bilo koji dio urinarnog trakta: bubrege (pijelonefritis), mokraćovode (ureteritis), mokraćni mjehur (cistitis) i mokraćnu cijev (uretritis).

Uzročnik infekcija urinarnog trakta u 68% slučajeva je bakterija Escherichia coli, koja normalno živi u debelom crijevu. Staphylococcus saprophyticus je drugi najčešći uzročnik u žena (5-10%). Ostale vrste su Klebsiella, Proteus mirabilis, Ureaplasma urealyticum, Chlamidia i Enterococci. Osim bakterija uzročnici urinarnih infekcija mogu biti virusi (Herpes simplex), gljivice (Candida albicans) i paraziti (Trichomonas). Najčešći put infekcije je prodor mikroorganizama iz probavnog odnosno vanjskog dijela spolnog sustava kroz mokraćnu cijev u mokraćni sustav. Kod zdravih žena, vagina je kolonizirana laktobacilima, mikroorganizmima koji održavaju visoku kiselost okoline (nizak pH), što je za ostale bakterije nepovoljno.

Laktobacili

 Laktobacili proizvode vodikov peroksid koji pospješuje eliminaciju bakterija i smanjuju sposobnost prianjanja E. coli na sluznicu. Kada se broj laktobacila smanji, povisuje se pH, a time i opasnost od infekcije. Međutim do infekcije ne dolazi svaki puta kada bakterije dospiju u mjehur. Kod normalnog uriniranja mnoge se bakterije iz njega isperu. Pad kiselosti, tj porast pH u genitalnom i urinarnom traktu, glavni su faktori koji smanjuju otpornost na infekciju.

U najvećem broju slučajeva bakterije najprije započnu patološko razmnožavanje u mokraćnoj cijevi i često se presele na mokraćni mjehur, uzrokujući infekciju mjehura ili cistitis i mogu se također nastaviti razmnožavati u urinarnom traktu bez uzrokovanja bilo kakvih simptoma. Ako se upala ne liječi odmah, bakterije mogu tada putovati uzlazno kroz mokraćovode i inficirati bubreg. Tako dolazi do ozbiljne bolesti koja može dovesti do mnogih komplikacija, a zove se pijelonefritis.

  • Početak upale je obično nagli, a simptomi mogu varirati od lagano iritirajućih do jako bolnih, mogu biti različiti od žene do žene, a najčešći su:
  • učestalo mokrenje
  • neugoda, pečenje i osjećaj pritiska pri mokrenju
  • bolno mokrenje malih količina urina
  • česta, nekontrolirana i neodgodiva potreba za mokrenjem
  • potreba za mokrenjem noću
  • promijenjena boja urina (zamućenost)
  • ponekad krv u urinu i još neki.

Komplikacije infekcija urinarnog trakta u trudnoći treba posebno istaknuti

  • Ako se bakterijska infekcija mjehura ne otkrije i ne liječi kod trudnica, čak 25% razvije upalu bubrega (pijelonefritis), koja povećava rizik prijevremenog poroda, povećava perinatalni mortalitet i povećava rizik za kasniju kroničnu bolest bubrega.
  • Čak i ako se ne razvije upala bubrega, neliječena infekcija mokraćnog trakta koja se pojavi u prvom ili trećem trimestru trudnoće povećava rizik mentalne retardacije i zastoja u rastu fetusa s 1.2% na 2%. Neke vrste E.coli mogu povećati rizik komplikacija u trudnoći, uključujući pobačaj i prijevremeni porod.

Uretritis je upala mokraćne cijevi kojom mokraća izlazi iz mjehura izvan tijela. Upalu mokraćne cijevi kod žena mogu uzrokovati bakterije, virusi i gljivice. U žena uzročnici obično putuju u mokraćnu cijev iz rodnice ili iz debelog crijeva. Muškarci znantno rjeđe imaju upalu mokraćne cijevi od žena.  Kod muškaraca najčešće upale mokraćne cijevu uzrokovane su ureaplasma, mycoplasma, chlamidia, HPV i gonorejom. Uretritisi (upale mokraćne cijevi, upale završne cijevi ) su češći kod mlađih muškaraca i žena. Jednostavno se dijagnosticiraju, ali se osobito kod muškaraca dugotrajno, a ponekad i teško izliječe.

Infekcije mokraćnog mjehura česte su u žena tijekom reproduktivnih godina. Bakterije iz rodnice mogu putovati u mokraćnu cijev i mokraćni mjehur. Žene često nakon spolnih odnosa dobivaju upalu mokraćnog mjehura, najvjerojatnije zato što tijekom spolnog odnosa dolazi do ozljeđivanja mokraćne cijevi. Neke žene imaju ponavljane infekcije mjehura, a rijetko su one uzrokovane abnormalnom povezanošću između mokraćnog mjehura i rodnice. Jedan od glavnih razloga čestih upala mokraćnog mjehura u žena je kratka mokraćna cijev kojom bakterije ukoliko ih ima u okolini (rodnici ili završnom debelom crijevu) lagano dospijevaju do mjehura.

Infekcije mokraćnog mjehura muškaraca rjeđe su, a najčešće započinju upalom mokraćne cijevi, a zatim upalom prostate, a ukoliko se to ne liječi dolazi do upale mokraćnog mjehura.

Pijelonefritis je upala jednog ili oba bubrega. Bakterija koja je uobičajeni, normalni stanovnik debelog crijeva E. coli uzrokuje oko 90 % infekcija bubrega, a oko 50 % infekcija u bolnicama. Infekcije kako je već ranije napisano dolaze u bubrege uzlaznim putem “penjanjem “ uzročnika iz područja spolnih organa ili mokraćne cijevi, prostate ili mjehura. Kod zdravog mokraćnog sustava, infekciju “penjanjem” uzročnika tijelo sprečava time što mlaz mokraće ispire uzročnike van i zatvaranjem ulaza mokraćovoda na mjestu njihovog ulaska u mjehur. Međutim, svako fizičko sprečavanje toka mokraće, poput bubrežnog kamenca ili povećanja prostate ili zbog vraćanja mokraće iz mjehura u mokraćovode povećava mogućnost nastanka infekcije bubrega. Drugi način nastanka upale bubrega je krvotokom (hematogeno) kada uzročnici, najčešće streptokok ili stafilokok iz nedovoljno liječene upale grla, sinusa ili pluća dospiju do bubrega i uzrokuju upalu.

Za liječenje i sprečavanje urinarnih infekcija može nam pomoći nekoliko jednostavnih savjeta:

  • Pijte puno vode, barem 8 čaša na dan (otprilike 1.5 - 2 litre), imajući na umu da unos tekućine u svakom slučaju ovisi i o fizičkoj aktivnosti i vanjskoj temperaturi. Povećani unos tekućine potiče često mokrenje kojime se iz mjehura ispiru bakterije.
  • Ne ignorirajte potrebu za mokrenjem, mokrite čim osjetite potrebu i potpuno ispraznite mjehur. Usvojite naviku da mokrite svaka 2 do 4 sata, jer mokrenje ispire bakterije iz mokraćne cijevi (uretre), sprečavajući ih da dođu do mokraćnog mjehura.
  • Bolje se tuširajte nego kupajte u kadi. Ako se kupate u kadi ne sjedite u vodi duže od 30 minuta. Ne koristite pjenušave i uljne kupke i jake sapune koji mogu nadražiti uretru i genitalije i učiniti ih plodnim tlom za razvoj bakterija. Donje rublje je najbolje prati blagim deterdžentima.
  • Izbjegavajte uske hlače i gaćice. Uske hlače, na primjer, nadražuju mokraćnu cijev i onemogućuju prozračivanje genitalnog područja. Preporučuje se nositi pamučno, a ne sintetsko donje rublje. Vlažnost genitalnog područja pogodna je za razmnožavanje bakterija. Pamučno donje rublje omogućuje bolju prozračnost tog dijela tijela.
  • Izbjegavajte rafiniranu hranu, zaslađene voćne sokove, šećer, kavu i alkohol u prehrani. Svakako treba izbjegavati opstipaciju.
  • U novije vrijeme vrlo je popularno korištenje preparata od brusnice (list i plod). Čini se da sok od brusnice i borovnice sprečava prianjanje bakterija uz zid mokraćnog mjehura. Zato se preporučuje dnevno popiti 2 do 3 čaše tih sokova. Da bi djelovali, treba 8 tjedana svakodnevno piti te sokove.

Od ljekovitog bilja za liječenje uroinfekata, najdužu i najčešću primjenu ima brusnica, kopriva i medvjetka, bilo samostalno, bilo kao dio mješavine raznih uroloških čajeva. Listovi medvjetke sadrže fenolne šećerne spojeve, koji iskazuju antibakterijski učinak u mokraći. Biljka je službeno odobrena kao biljni lijek za urinarne infekcije.

 

Europska  brusnica (Vaccinium vitis-idaea)

Zahvaljujući visokoj koncentraciji vitamina C, brusnice imaju kiselkast okus. Plod se (osim kao sok) može konzumirati i svjež, osušen, smrznut ili pak može služiti kao umak ili dodatak raznim jelima. Plodovi su posebno bogati (uz klasične vitamine A i C, kalij i vlakna) različitim zaštitnim tvarima kao što su bioflavonoidi (snažno antioksidativno djelovanje čime se smanjuje rizik od karcinogenih oboljenja). Antioksidansi pomažu kod prevencije kardiovaskularnih bolesti, a hipurična kiselina predstavlja prirodni antibiotik s izraženim djelovanjem protiv gljivica (antifungalna svojstva). Antocianini i proantocianidi pomažu kod obnavljanja stanica odgovornih za osjetilo vida. Uza sve to, brusnice imaju izrazito male količine šećera, te djeluju na snižavanje glukoze u krvi, što pogoduje dijabetičarima.

Istraživanja znanstvenika pokazuju da tri čaše soka od brusnica dnevno povećavaju razinu antioksidansa u plazmi preko 120%! Tom se konzumacijom u krvi podiže razina 'dobrog kolesterola' (HDL), te se na taj način rizik od bolesti srca i krvnih žila smanjuje za velikih 40%.

No, ono zbog čega su brusnice postale pravi 'hit', zapravo je njihovo blagotvorno djelovanje na različite upale i infekcije urinarnog trakta.

Najčešća i najnezgodnija bakterija urinarnog trakta, E. coli, lijepi se na stijenke urinarnog sustava. No, sok od brusnica na neki način sprečava lijepljenje opasnih bakterija za endotel stanica urinarnog trakta, te ih urin lakše izbacuje iz tijela.

Novija istraživanja pokazuju i djelovanje nekih sastojaka iz brusnica na još jednu opasnu bakteriju, Helicobactera Pylori, koja je u najvećem postotku uzročnik čira na želucu.

Usprkos tolikim korisnim svojstvima brusnice, nikako nemojte biti 'sam svojim liječnikom'. Ukoliko mislite da već imate infekciju urinarnog trakta (osjećaj pečenja ili bolovi u trbuhu kao najčešći simptom), svakako posjetite i liječnika. Svaka infekcija može dovesti do ozbiljnih komplikacija.

Stopostotni se čisti sok od brusnica prije svega može nabaviti u trgovinama zdravom hranom. Cijena nije mala, ali svatko će znati procijeniti koliko mu je zdravlje važno.

 

Kopriva (Urtica dioica L.)

Kopriva je jedna od najrasprostranjenijih ljekovitih biljaka našeg prostora. Gotovo da raste svuda, a cvjeta od proljeća pa sve do jeseni. Ljekovita je, jestiva i nadasve korisna za opće stanje organizma. Kopriva se još u Grčkoj koristila za masažu protiv reumatskih bolova, pa odatle u narodu udomaćeno neobaziranje na njeno žarenje prilikom nasumičnog dodira. Kopriva utječe na izmjenu tvari i u organizmu potiče izlučivanje probavnih sokova te olakšava metabolizam masti. Sadrži puno klorofila, minerala (kalcija, kalija, željeza i fosfora) i vitamina (C i A), te esteri kavene kiseline (ne nalazi se u vrsti Urtica urens), kavena kiselina, flavonoidi poput kemferola, izoramnetina, kvercetina te šećerni spojevi tih flavonoida. Bogat je mineralima (silicijevi i kalijevi spojevi, omjer kalij:natrij = 63:1). Visoka koncentracija kalija barem djelomično objašnjava blag diuretički učinak lista koprive. Bodlje koje žare kožu, osim mravlje kiseline, sadrže spojeve acetilkolin, histamin, serotonin i leukotriene.

Sadrži proteine lektine (UDA - Urtica dioica aglutinin), polisaharide, sterole i šećerne derivate sterola, fenil propan homovanilin, ceramide i hidroksi-masne kiseline. Autori se spore koja je tvar presudna za djelovanje, no danas se pretpostavlja da su bitni steroli i UDA protein.

Čaj od koprive se priprema od mladih listova koji se kuhaju 15 minuta u litri vode. Procijeđeni čaj (koji po želji možete i zasladiti) piti tijekom dana. Olakšava mokrenje, metabolizam i ojačava imunitet. Zbog svog sastava i svojstava kopriva općenito dobro djeluje na organizam, osobito zbog flavonoida i željeza.

 
Farmakon