Prijava

Jezički izbornik

  • English
  • Hrvatski

Prezentacija

Sada možete pogledati i našu zvaničnu prezentaciju!
Home arrow Opstipacija
Opstipacija

Uspostavljanje normalne dinamike pražnjenja crijeva važan je čimbenik vašeg zdravlja. Nakon što se iskoriste hranljivi sastojci hrane, sve otpadne, neiskorištene tvari dospijevaju u debelo crijevo, odakle se za 18 do 24 sata izlučuju iz organizma. Ako u tom vremenu ne dođe do pražnjenja, štetne tvari počinju se nagomilavati uz razvijanje raznih simptoma (od nelagode, osjećaja nadutosti, slabog apetita, glavobolje...). Zato je redovito pražnjenje crijeva važan doprinos cjelokupnom zdravlju.

Opstipacija

Čini nam se da sve znamo o zatvoru, nažalost i stručnjaci katkad poistovjećuju pojmove opstipacija i konstipacija. Opstipacija je izostanak spontana pražnjenja crijeva, a konstipacija označava stanje kada osoba ima rijetke, tvrde, oskudne i suhe stolice, ali i promjenu u rutini pražnjenja crijeva, vrlo često praćenu osjećajem nepotpuna pražnjenja. Dok se u nas mnogo češće koristi pojam opstipacija, u anglosaksonskim zemljama daleko je češći termin konstipacija.

Konstipacija je otežano pražnjenje oskudne, tvrde stolice, najčešće manje od tri puta tjedno. Kada simptomi traju dulje od 6 tjedana uzastopno, govori se o kroničnoj opstipaciji. Neki ljudi smatraju da moraju imati stolicu svaki dan. To nije točno - ne postoji strogo određeni broj stolica koji osoba mora imati. Broj stolica ovisi o mnogo čimbenika, ponajviše o vrsti hrane koju jedemo, unosu tekućine, kretanju...
Gotovo svi ljudi prođu kroz periode povremene konstipacije tijekom života. U većini slučajeva to stanje kratko traje i ne zahtijeva specijalne pretrage i liječenje. Važno je prepoznati uzroke koji dovode do konstipacije jer si tada sami najlakše možemo pomoći.

Razlikujemo nekoliko tipova konstipacije:

  • Pseudokonstipacija je krivo interpretirani poremećaj pražnjenja crijeva. Naime, odgovarajuće obrazloženje poremećaja prema medicinskoj definiciji anulira bolest.
  • Nervozno crijevo je čest poremećaj u pražnjenju crijeva, a posljedica je preosjetljivosti stjenke crijeva na rastezanje stolicom, tako da već i manje količine fekalija provociraju pražnjenje. Razlog tom poremećaju nije jasan, iako se spomenuto stanje definira kao abnormalno.
  • Sporo prolazno vrijeme je najčešći, ali na liječenje i najtvrdokorniji poremećaj. Normalan prolaz sadržaja, od uzimanja na usta do pražnjenja, traje oko 48 sati, ali ispitivanja pokazuju da se pražnjenje može otegnuti i do 6 dana. Razlozi nisu do kraja jasni i predstavljaju bit konstipacije.
  • Kratkotrajna i prolazna konstipacija vidi se gotovo u svih ljudi. Najčešće se javlja na putovanju ili kod boravka u bolnici, a na nju se tuže i mnogi bolesnici koji uzimaju različite lijekove. Posebno treba imati na umu da neurološki lijekovi (npr. antiparkinsonici) kao i kardijalni lijekovi iz grupe antiaritmika ili hipotenziva (npr. blokatori kalcijevog kanala) direktno usporavaju i "pumpu" crijevo.
  • Funkcionalna je posljedica bolnog razloga u području završnog crijeva, što se najčešće vidi kod velikih i bolnih hemoroida te oštećenja sluznice analnog kanala (fisure). Naime, svako pražnjenje crijeva praćeno je jakim bolovima pa pacijent spontano "umrtvljuje" pražnjenje da ga izbjegne. Kada ipak dođe do pražnjenja, bol postaje još više nesnošljiva radi tvrdoće i promjera stolice.
  • Bolest crijeva je vrlo čest razlog. Svi pacijenti se najviše boje tumora, ali i dobroćudni razlozi kao upala crijevnih kesica (divertikula) može pričinjavati veliki problem.

Da bismo očuvali pravilan rad svojih crijeva evo što možemo učiniti:

1. Jesti hranu koja sadrži dosta ostataka (celuloznih vlakana)
Hrana bogata vlaknima čini stolicu voluminoznijom i mekanijom. Posebno su bogate vlaknima jabuka, breskva, borovnica, prokulica, brokuli, kupus, sirova mrkva, špinat, karfiol, tikvice, grašak, grah, mekinje, ječmena i zobena kaša, punozrnati kruh. Vlaknastu hranu treba postupno uvoditi u prehranu kako bi se organizam na nju naviknuo. Poželjno je ograničiti unos hrane koja nema ostataka: sladoled, sir, meso, čips, pizze.

2. Piti dovoljno tekućine
Tekućina poput vode, voćnih i povrtnih sokova, bistre juhe omekšavaju stolicu i olakšavaju njen prolaz kroz crijeva. Smatra se da je oko 2 l tekućine dnevno dovoljno. Potrebno je izbjegavati pića koja u sebi sadrže kofein ili alkohol jer ona zapravo isušuju organizam.

3. Redovito se kretati
Redovita tjelovježba održava tijelo aktivnim i pomaže rad crijeva. Ne morate postati vrhunski sportaš ali pola sata šetnje dnevno učinit će svoje.

4. Slušati svoje tijelo
Ponekad smo toliko u žurbi da se ne obaziremo na potrebe organizma. Vrlo je važno da ne zatomljujemo potrebu za pražnjenjem crijeva kada se ona pojavi.

5. Savjetovati se s liječnikom u svezi lijekova koje uzimate
Neki lijekovi mogu dovesti do konstipacije. Najčešće se radi o lijekovima protiv želučane kiseline, lijekovima koji sadrže željezo ili kalcij, lijekovima za izlučivanje vode, lijekovima protiv depresije.

6. Koristiti laksative samo nakon savjetovanja s liječnikom ili ljekarnikom
Laksativi su lijekovi koji dovode do pražnjenja crijeva. Većina ljudi ima blage konstipacije i ne treba laksative. Ako se držite svih gore navedenih mjera i još uvijek ste konstipirani, vaš će vam liječnik preporučiti neki od laksativa, ali kroz kraće vrijeme. Postoji više vrsta tih preparata koji imaju različit mehanizam i brzinu djelovanja, ali i različit potencijal za razvoj štetnih posljedica ako se koriste predugo.

Danas se najsigurnijima i najviše se preporučuju laksativi na bazi bilja koji u sebi sadržavaju tvari koje bubre i tako omekšavaju i povećavaju volumen stolice. Osim ovih postoje i stimulatori koji direktno djeluju na živce zadnjeg crijeva. Često se primjenjuju i prirodna ulja koja „podmazuju“ tvrdu stolicu i tako pomažu defekaciju. U zadnje vrijeme prepisuju se  osmotski laksativi koji putem osmoze zadržavaju vodu u izmetu i tako ga čine obilnijim, mekšim i pogodnijim za izbacivanje (defekacija). Jedan od najefikasnijih je sorbitol.

Smokva :  Ficus carica (L.)

Smokva je listopadna biljka iz obitelji dudova, naziva se još figa, crna smokva i petrovka. Domovina smokve je Mala Azija, predjeli Sirije i Palestine (Edenski vrt) otkud je stigla preko Crnog mora do Grčke. U Rim je smokva došla preko Egipta, a donijeli su je Feničani.

Glede staništa nije izbirljiva kako položaja tako tla. Smokva raste kao samonikla biljka između kamenja i zidova ili se uzgaja ( ssp. domestica).

Smokva je listopadno drvo ili grm koje postiže promjer od preko 1,5 m sa širokom razgranatom krošnjom. Kora je pepeljasto siva, svijetla i glatka, obiluje gustim mliječnim sokom kao i svi ostali dijelovi biljke. Listovi su naizmjenični, vrlo polimorfni – različiti, kožasti, s gornje strane hrapavi, a s donje strane malo pahuljasto dlakavi. Tamnozeleni su sa peteljkom 3-6 cm. Vršni pupovi su jajoliki s dugim ušiljenim vrhom s 2-3 zelenkaste ljuske, a bočni pupovi su okruglasti i do 0,5 cm dugi sa više ljuski.

Cvjetovi su jednospolni (iznimno dvospolni), vrlo su maleni na kratkim stapkama ima ih mnogo. Ima ih 3 vrste: muški sa tri prašnika, ženski s tučkom i ženski sterilni. Korjenov sustav je dobro razvijen i prilagođava se terenu.

Pitoma smokva ima samo ženske cvjetove. Divlja smokva i križanac divlje i pitome smokve u svojoj cvasti sadrži ženske "siskaste" i muške cvjetove.
Pitoma smokva ima proljetnu i ljetnu, a divlja proljetnu, ljetnu i jesenskozimsku cvatnju. U proljetnoj cvasti su ženski cvjetovi "nerazvijene plodnice" i iz njih nastaju kao plod cvjetunica ili petrovača (kraj lipnja ili srpanj). Ljetna cvat ima dvovrsne ženske cvjetove - cvijet "razvijene plodnice" i cvijet "nerazvljene plodnice" iz kojih nastaju ljetno-jesenski plodovi (polovina kolovoza i rujan).
Za neke sorte s cvjetovima "razvijene plodnice'" potrebna je kaprifikacjja, oprašivanje pomoću polena prenesenog s muških cvjetova. Ovo prenošenje može obaviti samo smokvina osica, koja u cvatu divlje smokve provodi čitav svoj životni razvojni ciklus. U praksi se pokazalo da je kaprifikacija za neke sorte neophodna (Petrovača), kod drugih samo korisna (Zlatna smokva) ili potpuno nepotrebna (Zamorčica). Stoga, ponekad je vrlo važno da je u blizini pitome smokve zasađena divlja smokva. U Hercegovini je uobičajeno da poljoprivrednici odlaze do udaljenijih stabala divlje smokve gdje ubiru cvatove te ih zatim u obliku vijenca postavljaju radi "ženidbe'" na grane Petrovače.
Smokva je bogat izvor kalcija, željeza, magnezija, vitamina B6 i kalija. Smokva ima nizak sadržaj masnoća i visok sadržaj vlakana. Osigurava više vlakana od bilo kojeg drugog voća ili povrća. Smokva ima puno pozitivnih zdravstvenih učinaka. Svježe i suhe smokve sadrže puno pektina, topivog vlakna koje može smanjiti kolesterol u krvi.
Smokva sadrži triptofan. On pomaže dobar san i pomaže da mozak ispravno iskoristi glukozu, pospješujući dobru cirkulaciju. U 100 grama sirove smokve ima 17,5 mg magnezija, a jednaka količina sušenih smokava sadržava trostruko toliko magnezija. Poznato je laksativno djelovanje svježe i suhe smokve još iz antičke i stare pučke medicine. I danas se upotrebljava kao najprirodniji laksativ koji ne ostavlja nikakve posljedice, niti stvara naviku, a nema bojazni ni od mogućeg iritiranog proljeva.
Reguliranje stolice svježom ili suhom smokvom je uvijek dobra i korisna preporuka. Bolje je od uzimanja jakih laksativa (krušina ili raznih kombinacija bilja) koji stvaraju naviku i potrebu stalnog uzimanja. Povremene zatvore stolica liječimo kompotom od suhe smokve ili od suhih šljiva, kao i njihovom kombinacijom.

  Smokve

SMOKVINE KOBASICE : za  opstipaciju: pola kilograma smokava samljeti i zamijesiti s 5 grama brašna od listova sene. Od tijesta oblikovati kobasice. Zavijene u foliju čuvaju se u hladnjaku i svakog jutra pojesti natašte komadić veličine lješnjaka.

Šljiva: Prunus domestica (L.)

Šljiva, koštunjavo voće ukusnog ploda, podrijetlom iz Male Azije, poznata je još u starom vijeku. Danas se uzgaja preko 2000 vrsta šljiva. Najpoznatije su talijanka, požegača, aženka i mirabel.

Šljive
          
Šljive
          
Šljive

 U prehrani se šljiva koristi svježa i sušena. Od nje se prave pekmez, džem, kompot, slatko i rakija. Svježi plod šljive sadrži u 100 grama:84% vode, 0,6% bjelančevina, 10% ugljikohidrata i 2,1 g biljnih vlakana. Od vitamina ima: 220 µg karotena (provitamin A), 3 mg vitamina C, 0,70 mg vitamina E, 3µg folne kiseline, 1,2 mg niacina i vitamin B6, te obilje minerala: 190 mg kalija, 16 mg fosfora, 11 mg kalcija, 7 mg magnezija, natrij, željezo i bakar. Šljiva sadrži i pektine i jabučnu kiselinu.

Postoji preko 2000 vrsta šljiva. Šljiva je bogat izvor antioksidantnih materija koje štite naše tijelo. Omogućuje povećanu apsorpciju željeza. Lutein sadržan u šljivama  potpomaže naše čulo vida. Izvrstan su izvor biljnih vlakana- 5g. suhih šljiva sadrži 3g vlakana, što objašnjava laksativni učinak. Ove karakteristike imaju samo potpuno dozrele voćke. Pravilo da koncentracija ljekovitih materije raste sa dozrijevanjem ploda vrijedi za sve voće. Zbog veće količine oksalata u šljivama, osobe koje imaju bubrežne i žučne probleme trebale bi izbjegavati konzumaciju ovoga voća.

Rezultati studije Državnog Univerziteta Floride iz 2007 godine, pokazali su pozitivna djelovanja konzumacije šljiva  kod žena koje su zahvaćene procesom osteoporoze. Otkrićem ovih rezultatima daje se mogućnost djelovanja, na razvoj bolesti ,prehrambenim navikama.

  Šljive

 Pripravak protiv zatvora
Natopite uvečer šaku opranih suhih šljiva. Ujutro pojedite šljive i popijte sok.

Djelotvorna je kombinacija šljiva sa suhim smokvama. 5 suhih smokava i 5 suhih šljiva ostavite da prenoće u vodi, a ujutro ih ugrijte, popijte sok i pojedite plodove.

 
Farmakon