Prijava

Jezički izbornik

  • English
  • Hrvatski

Prezentacija

Sada možete pogledati i našu zvaničnu prezentaciju!
Home arrow Kašalj
Kašalj
Kašalj je po statistikama peti najčešći simptom posjeta liječniku primarne zaštite. Najčešći uzrok kašlja je akutna respiracijska infekcija, bilo u gornjem dišnom sustavu (nosu, sinusima, ždrijelu) ili u donjem dišnom sustavu (bronhi, pluća). Među uzročnicima dominiraju virusi, a kašalj izazvan takvim uzročnicima traje 7 do 14 dana, uglavnom nije potrebna nikakva terapija (samo čaj i med).

Kašalj nastaje naglim skupljanjem prsne šupljine, što rezultira nasilnim oslobađanjem zraka iz pluća, popraćenim zvučnim fenomenima. Različiti podražaji (virusi, alergeni, magla ili drugo) uzrokuju refleks kašlja. On počinje dubokim udahom, zatvaranjem glotisa (hrskavica između jednjaka i dušnika na bazi jezika), stezanjem dišnih mišića, pri čemu tlak u prsnom košu poraste do visokih 300 mmHg. Nakon otvaranja glotisa zrak prolazi kroz dušnik brzinom do 480 km/h, što se čuje kao eksplozivni izdah – kašalj.

Kašalj se razlikuje prema nastanku, kao akutni, naglo nastao iz punog zdravlja, ili kronični, dugotrajni, koji traje dulje od dva mjeseca. Također se razlikuje prema kvaliteti, kao suhi, nadražajni ili produktivni s iskašljavanjem sekreta. Ovisno o boji iskašljanog sekreta i/ili količini sekreta ponekad se može pretpostaviti o kakvoj je bolesti riječ.

Može biti rijedak, čest, trajan, najobičnije kašljucanje, ali i naporan, grčevit kašalj u napadajima. Ako je kašalj čest i tvrdokoran, jako umara pacijenta, jer pokreće mnoge grupe mišića (grudni kos, trbušne mišiće, ošit, mišiće dna zdjelice), te zahtijeva pojačanu potrošnju kisika i energije potrebne za rad drugih organskih sustava. Time ometa odmor i san, smanjuje apetit i obara otpornost cijelog organizma, pa se tijelo postaje podložno drugim bolestima, od kojih bi se inače obranilo.

Najčešće vrste kašlja su:

Laringelani kašalj (kašalj iz grla) - Javlja se iznenadnim napadima, po karakteru je zaglušujući, bez iskašljaja, pri kojem bolesnik obično nema vremena udahnuti (što može uzrokovati vrtoglavicu), često prati upalu i nadražaj u grlu. Obično bolesnik sam kaže da se kašalj javi nakon osjećaja škakljanja u grlu. Prate ga najčešće simptomi upale ždrijela.

Trahealni kašalj
(kašalj iz dušnika) - Po karakteru sličan prethodnome, uz prizvuke "laveža". Prate ga prilično jaki bolovi iza prsne kosti. Javlja se kod upale dušnika (traheje). U početku je, dok traju bolovi, suh, a slijedi iskašljavanje, obično gustoga, krpičastog sekreta.

Kašalj kod bronhitisa - Kašalj koji se javlja kod akutnog bronhitisa obično nema prethodno navedenih simptoma. Traje stalno, bez karakterističnih napada. U početku je suh i neproduktivan, a potom iskašljaj može biti proziran, što obično karakterizira virusne infekcije ili je, pak, žućkast do zelenkast, što je znak da je nastupila bakterijska infekcija. Kronični bronhitis (najčešće u pušača) obično prate karakteristični napadi kašlja izjutra: traju dok se ne iskašlje oskudni, gusti sekret koji se tijekom noći nakupi u dišnim putovima.

Astmatski kašalj - Javlja se kod opstruktivnih bolesti pluća (npr. astme). Obično je nadražajan, a kod blažih oblika bolesti potiče ga dubok udah, udisanje hladnog zraka, smijanje. Nakon napada kašlja obično se u plućima osjeti otežan izdah i sviranje u prsima.

Kašalj pri hranjenju - Napadi kašlja koji se javljaju nakon uzimanja hrane (obično tekuće) mogu značiti uspostavu veze između jednjaka i dišnog sustava (tzv. fistula), što često vidimo kod tumora pluća ili jednjaka. Kod starijih ljudi kod kojih je poremećen refleks gutanja (npr. zbog Parkinsonove bolesti) također se može javljati nakon uzimanja hrane ili pića jer dio sadržaja može doći u dišni sustav.

Kašalj s primjesama krvi - Pojavu krvi u iskašljaju uvijek moramo ozbiljno shvatiti jer je česta kod tumora pluća. U tim su slučajevima napadi kašlja jaki, bez prekida, bolesnik često izgubi svijest ili poplavi. Pažljivim ispitivanjem bolesnika obično otkrijemo i druge simptome maligne bolesti. Važno je napomenuti kako se tragovi krvi u iskašljaju mogu pojaviti kod svakoga jakoga i dugotrajnog kašlja zbog ozljeđivanja sluznice dišnog sustava, ali se brzo izgube.

Kašalj kod apscesa i bronhiektazija - Iskašljavanje većih količina gnojnog iskašljaja koji zaudaraju znak je raspadanja tkiva pluća kod plućnog apscesa. To može biti bolest sama za sebe ili je posljedica zatvaranja bronha stranim tijelom ili bronhijektazije, kod kojih se u vrećastim proširenjima bronha nakuplja sekret. Kašalj i količina iskašljaja znaju se povećavati promjenom položaja tijela.

Kašalj kod srčanih bolesti - Kašalj koji prati zaduha i koji se pojačava pri naporu ili vodoravnom položaju tijela obično je znak popuštanja srca i zastoja u plućima. Iskašljaj je pjenušav, vodenast. Na plućima se čuje karakteristično pucketanje.

Kašalj kod fibroze pluća
- Kod plućnih fibroza dolazi do pretvaranja pluća u čvrsto fibrozno tkivo. Prati ih jak, nadražajni kašalj, osobito izražen pri naporu.

Pušački kašalj - Pušenje je veliki izazivač kašlja - višegodišnje udisanje dima iz dvadesetak cigareta dnevno nužno vodi bronhitisu, jer tvari iz cigarete uništavaju stanice koje prekrivaju dišne putove tako da se sluz ne može normalno lučiti. Kašalj i izbacivanje sluzi simptomi su bronhitisa, no bolesniku se ne smiju davati sredstva za smirenje kašlja, jer je kašalj mehanizam koji pomaže bronhima da se oslobode viška nagomilane sluzi. Kašalj izbacuje nagomilanu sluz, no nakon nekog vremena, ma koliko bio jak, ne može biti potpuno djelotvoran. Posljedica je da sluz postaje plodno tlo za razmnožavanje bakterija uz pojačavanje napadaja kašlja. U takvim slučajevima nužni su antibiotici, te lijekovi koji pomažu u razrjeđivanju sluzi, dakle za lakše iskašljavanje. Ne treba zaboraviti da su u opasnosti i takozvani sekundarni pušači - posebice djeca. Iako sami ne puše, udišu "ostatak" duhanskog dima u prostoru. Roditelji koji puše tako izlažu i svoju djecu opasnosti od bronhitisa i bronhalne astme, ali i drugih bolesti dišnog sustava.
Najbolji lijek, koji pomaže i općem poboljšanju zdravlja je odbacivanje cigareta -dokazano je da su već tijekom prvih tjedana nakon prestanka pušenja simptomi kroničnog bronhitisa znatno blaži. Nakon tri mjeseca, kod 77 posto bivših pušača kašalj je blaži, a kod ostatka nestaje potpuno. Istraživanja su pokazala da tri godine, nakon prestanka pušenja simptomi kroničnog bronhitisa potpuno iščezavaju kod velike većine bivših pušača pod uvjetom da su prestali pušiti prije 40-te godine. A ne treba zaboraviti da velika većina onih koji umiru od raka pluća su - pušači.
Iako kašalj može biti znak bilo kojeg oboljenja dišnog sustava, najveća prijetnja je rak pluća. A o vezi cigarete i tog opakog oblika raka, ne treba previše govoriti, dokazana je stotinama istraživanja.

 Kašalj može biti suh, kada postoji nadražaj na kašalj, ali se ne može izbaciti ili se nema što izbaciti iz dišnih putova. Većinom kašalj počne kao suh ali "sazrijeva" što znači da organizam polako izbacuje suvišni materijal. Sekret postaje sve vlažniji, "produktivan", a iskašljavanje sve lakše i obilnije. U tim slučajevima treba davati ekspektoranse koji potiču i olakšavaju iskašljavanje. Ako postoji kronični nadražaj na kašalj, a stvarno se nema što izbaciti govorimo o suhom neproduktivnom kašlju, za čije ublažavanje se koriste antitusici.

EKSPEKTORANSI

Ekspektoransi su lijekovi koji služe za poticanje i ubrzanje uklanjanja bronhijalne sluzi iz dišnih putova. Bronhijalna sluz je viskozna sluzava tekućina koju luće stanice dišnih putova. Njezina funkcija jest fizička blokada izravnog kontakta bronijalne sluznice i zraka koji ulazi u dišne putove, vlaženje i zagrijavanje zraka na putu prema alveolama. Kod upala pluća i dišnih putova dolazi do prevelikog lučenja sluzi i posljedičnog otežanog dolaska zraka u pluća. Iako se dišni putovi putem refleksa kašlja pokušavaju riješiti viška sluzi iskašljavanjem to ponekad nije moguće zbog obilnosti i žilavosti sluzi, pa se zbog toga koriste ekspektoransi.
Treba reći da je temelj olakšanja uklanjanja sluzi ili dobra hidratacija organizma. Stoga je kod iskašljavanja prva mjera uzimanje povelikih količina tekućine, po mogućnosti tople, poput raznih biljnih čajeva. Određene biljke kao što su timijan, majčina dušica, metvica, anis i komorač sadržavaju eterična ulja čiji sastojci i sami djeluju kao prirodni ekspektoransi. Stoga su takvi čajevi najbolja opcija za hidrataciju organizma.

Ekspektoransi su jedni od najčešće korištenih lijekova, pogotovo u zimskom razdoblju. Međutim, treba naglasiti da unatoč velikom korištenju tih lijekova, njihova uporaba je bazirana na empiriji - ne postoji čvrsti dokaz da oni uopće djeluju. Terapeutska vijednost većine eskpektorantnih lijekova je dvojbena. Njihova djelotvornost je vjerojatno zasnovana na istodobnom uzimanju velike količine tekućine, a u brojnim slučajevima i samo pijenje velike količine tekućine dovoljno je za ekspektorantni učinak.
Ekspektoranske dijelimo na tri glavne skupine:
sekretolitici - pojačavaju bronhijalnu sekreciju tekućine i na taj način razmekšavaju i otapaju sluz (amonijev klorid, kalijev jodid, ipekakuana, gvajakol, ekstrakti bršljana, glicirize, senege, jaglaca, bazge, verbaskuma, eterična ulja timijana, eukaliptusa, metvice, anisa, borovice, bora i terpentinsko ulje)

mukolitici - mijenaju fizikalnokemijska svojstva sluzi uzokujući smanjenje viskoznosti sluzi (bromheksin, acetilcistein, karbocistein, epiprazinon, dornaza alfa)
sekretomotorici - potiču uklanjanje sluzi pojačanjem pokreljivosti cilijarnih resica (eterična ulja)
Sekretolitici su stari lijekovi, neki od njih se više i ne koriste. Primjerice, amonijev klorid i kalijev jodid bili su standardna terapija prije 30 godina. Te soli se izlučuju nakon resorpcije bronhalnim žlijezda. Takvi ekspektoransi se odavno ne koriste. Također, prije se kao ekpektorans koristio ekstrakt ipekakuane koji sadržava alkaloid emetin. On u većim dozama izaziva povraćanje, ali u manjim dozama djeluje ekspektorantno (izaziva pojačanu bronhalnu sekreciju) i bronhospazmolitički. Međutim, zbog činjenice da u samo malo većim dozama izaziva mučninu i povraćanje danas se više ne koristi. Slično ipekakuani djeluje i ekstrakt korijena ljubičice (Viola odorata).

Prirodni ekspektoransi

U liječenju prehlada tradicionalno se koriste prirodni ekspektoransi koji potječu od ljekovitog bilja. Nalazimo dvije skupine takvih biljaka:
biljke koje sadržavaju saponine (bršljan, sladić, jaglac, senega, sapunika, sapunovac, divizma)
biljke koje sadržavaju ekspektorantna eterična ulja (anis, komorač, timijan, majčina dušica, eukaliptus, bijeli bor, klekovina, ariš)
Od ovih biljaka obično se izrađuju ekstrakti od kojih se rade razni sirupi za iskašljavanje. Također, brojne čajne mješavine za pomoć kod dišnih tegoba sadržavaju upravo biljke i jedne i druge skupine.
Saponini su skupina prirodnih glikozida steroida, steroidnih alkaloida i triterpena. Nalaze se u brojnim biljkama, pogotovo u kutikuli gdje čine voštani zaštitni film. U kemijskoj strukturi saponina razlikujemo dva dijela - prvi je "aglikon" koji sliči hormonskim steroidima, ali je ipak drugačiji od njih jer sadržava dodatni ciklički prsten, a drugi dio je vezan na aglikon i sastoji se od oligosaharida. Saponini su topljivi u vodi u kojoj forniraju pjenu, po kojoj su i dobili ime (smatralo se da su saponini vrsta sapuna). U biljnom svijetu nalazimo cijeli spektar saponina, vrlo često jedna biljna vrsta sadržava više raznih saponina. Saponini mogu imati različita farmakološka stvojstva, neki su i otrovni (otrovne saponine nazivamo sapotoksini), a saponini bršljana, sladića, jaglaca, senege, sapunike, sapunovca i divizme imaju ekspektorantna svojstva. Naime, oni su sekretolitici i smanjuju površinsku napetost bronhijalne sluzi. Saponini podražuju želučanu sluznicu, što reflektorno putem živaca izaziva povećanu sekreciju u bronhima i olakšava iskašljavanje rjeđeg bronhijalnog sekreta. Saponini se zbog svoje površinske aktivnosti u obliku monomolekularnog filma šire iz ždrijela na okolnu sluznicu respiratornog trakta i tako djeluju lokalno na razrijeđivanje i izlučivanje guste bronhijalne sluzi.

Eterična ulja anisa, komorača, timijana, majčine dušice, eukaliptusa, bijelog bora, klekovine (terpentinsko ulje) i ariša sadržavaju hlapive ugljikovodične ili fenolne sastojke (timol, karvakrol, pinen, anetol, eukaliptol, felandren) koji djeluju sekretolitički, sekretomotorički, antiseptički i spazmolitički olakšavajući iskašljavanje bronhijalne sluzi.


Bršljan (Hedera helix L.) spada u porodicu Araliaceae. Raste u šumama Europe i jugozapadne Azije kao biljka penjačica koja se može bidjeti na brojnim stablima visokog drveća. Ljekovitost bršljana poznata je bila još Druidima. Listovi bršljana sadržavaju 5-8% saponina (prije svega alfa-hederin i hederakozid C), sterole, flavonoide, polialkine (falkarinon and falkarinol). Svi ti spojevi, a pogotovo alfa-hederin, nositelji su farmakoloških svojstava bršljana. Zanimljivo da je pokazano kako sastojak falkarinol ima antibakterijsko, analgetsko i sedativno djelovanje. I falkarinon i falkarinol se smatraju antimikoticima (Wichtl i Bisset, 1994). U in vitro studijama zaklučeno je da natrjeve soli monodezmozida imaju toksično djelovanje na amebe, Trichomonas, i lišmaniju (Bruneton, 1995). Standardizirani pripravci na bazi ekstrakta bršljana, da bi bili djelotvorni, moraju sadržavati 25 mg saponina po tableti odnosno, sirupis s ekstraktom bršljana moraju sadržavati 700 mg saponina na 100 ml sirupa.

Ekstrakt bršljana djeluje ekspektornatno, spazmolitički i umirujuće na kožu i sluznicu. Sirupi i tablete na bazi ekstrakta bršljana koriste se za iskašljavanje tj. ublažavanje simptoma prehlade i upale bronha. Osim toga, ekstrakt bršljanja koristi se u losionima i kremama protiv celulita, jer se smatra da esktrakt bršljanja pozitivno utječe na uklanjanje celulita. Pripravci s ekstraktom bršljana pokazali su se sigurnim, mada se kod trudnica smiju korititi uz oprez.

Izvana možemo koristiti zgnječeni bršljanov list u tretmanu kurjih očiju.

Sladić (Glycyrrhyza glabra) spada u porodicu Fabaceae. Postojbina mu je istočni dio Sredozemlja i jugozapadna Azija, a danas se uzgaja i raširena je po cije lom svijetu. Sladić je jedna od najistraženijih biljaka na svijetu. Korijen sladića (Liquiritiae radix) je karakteristično žute boje, ima sladak okus (po tome je i dobio ime), a sadržava brojne sastojke od kojih je najvažniji triterpenoidni saponin glicirizin (još poznat kao glicirizinska kiselina, 5-9% težine korijena). Glicirizin je nositelj slatkog okusa, 50 puta je slađi od saharoze. Komercijalni ekstrakt obično sadržava glicirizin u formi amonijeve soli (amonijev glicirizinat). Osim glicirizina u korijenu sladića nalazimo flavonoide likviritin, izolikviritigenin i dr.

Glicirizin ima dobro ekspetorantno i sekretolitičko djelovanje koje je dokazano i u pokusima na životinjama. Osim toga potvrđeno je da glicirizin ubrzava zacijeljivanje želučanog čira. Zbog svog slatkog okusa glicirizin se čak bio koristio u prehrambene svrhe kao zaslađivač. Međutim, glicirizin je pokazao vrlo zanimljivu i opasnu nuspojavu.
Glicirizin ima pseudoaldosteronsko djelovanje. Naime, glicirizin se u tijelu metabolizira između ostalog u glicireteničnu kiselinu. Ona se veže za mineralokortikoidne receptore i blokira učinak 11-beta-hidroksisteroid dehidrogenaze. Ovaj enzim ima ulogu spriječiti glukokortikosteroide da djeluju poput aldosterona. Ukoliko je on blokiran tada dolazi do intenzivne stimulacije mineralokortikoidnih receptora od strane glukokortikoida pa se dobiva učinak kao da aldosterona ima previše. Tada dolazi do pojačanog zadržavanja natrija u krvi (manje se izlučuje u bubrezima), i dolazi do hipertenzije. Tako su u stručnoj literaturi opisani slučajevi hipertenzivnih kriza zbog konzumacije prehrambenih proizvoda koji su sadržavali glicirizin kao zaslađivač.
Sladić i ekstrakt sladića koristi se kao ekspektorans za lakše iskašljavanje u bolestima dišnih putova, a također se može koristiti kao pomoćna terapija u želučanom ili/i duodenalnom ulkusu. Najčešće dolazi u sirupina ili čajnim smjesama, a također i u obliku tinktura. Djelotvorna dnevna doza za odrasle osobe jest količina ekstrakta koja sadržava 200-600 mg glicirizina. Međutim, zbog pseudoaldosteronske nuspojave, sladić i ekstrakt sladića sve se manje koriste.
Pripravci sa sladićem ne smiju se korititi u slučaju žučnih bolesti, ciroze jetre, hipertenzije, hipokalemije i lošeg rada bubrega. Također, trudnice bi trebale izbjegavati pripravke na bazi sladića. Moguće nuspojave (pogotovo u slučaju dužeg korištenja ili velikih doza) jesu hipertenzija, hipokalemija te u rijetkim slučajevima i mioglobinurija.

 ANTITUSICI

Antitusici su lijekovi koji ublažavaju i/ili blokiraju refleks kašlja. Kašalj je prirodni refleks, a očituje se kao naglo izbacivanje zraka iz pluća s ciljem izbacivanja suvišnog materijala iz dišnih putova. Centar za kašalj nalazi se u mozgu, a podražuje se živcima čiji su završeci ispod površinskog sloja dišnih putova. Ako je površinski sloj iz nekog razloga oštećen ili se ljušti u oporavku bolesti, završeci živaca se podražuju, signal putuje u mozak koji šalje refleks na kašalj. U trenutku kašlja zrak koji izlazi iz pluća postiže brzine do 250 km na sat što je brzina vjetrova u uraganu. Živce mogu podražiti i hladan zrak, vježbanje ili nagli napadaj emocija. Kašalj može izazvati i kemijski iritansi kao što je sumporni dioksid, ozon, dušićni oksidi, klor, dim, smog. Osim toga, neki lijekovi kao što su ACE inhibitori koji se koriste za liječenje povišenog krvnog tlaka izazivaju oslobađanje bradikinina, tvari koja iritira dišne putove i izaziva kašalj. Tada je kašalj spada u nuspojavu lijeka, u ovom slučaju, ACE inhibitora. Kašalj može izazvati i opstrukcija u plućima - primjerice, u pacijenata koji pate od uznapredovalog raka pluća ili bronha dolazi do jakog i neprestanog suhog kaljša.
Lijekovi za blokadu refleksa kašlja nazivaju se antitusici. Koriste se u situacijama kada je kašalj neproduktivan, tj. suh i izaziva nepotrebnu iritaciju sluznice. Takav simptom je iznimno neugodan za pacijenta.

U ublažavanju kašlja možemo djelovati na dva načina

  • zaštićivanjem dišnih putova tekućinom koja oblaže dišne putove i smanjuje kontakt iritansa sa sluznicom (sirup od bijelog slijeza ili islandskog lišaja). Time se blokiraju receptori koji u centar za kašalj u produženoj moždini šalju podražajne signale koji dovode do kašlja.
  • blokadom refleksa kašlja antitusicima koji djeluju na centar za kašalj u mozgu, a tu razlikujemo:
    • opioidne antitusike (morfin, kodein, etilmorfin, dihidrokodein, hidrokodon, dekstrometorfan, folkodin, noskapin, glaucin) neopioidne antitusike (butamirat, pentoksiverin, pipazetat)

 

Prirodni antitusici

U liječenju i ublažavanju suhog kašlja koristimo prirodne antitusike. Oni djeluju na osjetilne receptore u grlu uz pomoć svojih sastojaka - mukopolisaharidnih sluzi. Te sluzi oblažu sluznicu i štite dišne putove od nadražaja.

Sljez. Pod pojmom sljez razlikujemo dvije različite biljke .- bijeli sljez (Althea officinalis) i crni sljez (Malva sylvestris). To su dvije različite biljke, ali spadaju u istu porodicu Malvaceae i sadržavaju slične aktivne sastojke - mukopolisaharidne sluzi. Bijeli i crni sljez potječu iz Azije i južne Europe, ali danas se mogu naći u svim predjelima umjereno-kontinentalnog pojasa. Crni i bijeli sljez poznati su u Europskoj medicini i farmaciji još od vremena drevnih Grka i Rimljana.Od bijelog sljeza koristi se korijen (Altheae radix), dok se od crnog sljeza koriste listovi i cvjetovi (Malvae flos). Svi ti dijelovi tih dvaju biljaka sadržavaju velike količine sluzi, a macerat koji sadržava sluzi crnog ili bijelog sljeza naziva se mucilaginozum. Te sluzi su građene od određenih ugljikohidrata. One imaju umirujući učinak na suhi kašalj jer oblažu sluznicu blokirajući kontakt iritanska i receptora koji u centar za mozak šalju podražaj na kašalj. Također, macerat korijena bijelog sljeza i macerat listova i cvjetova crnog sljeza imaju i protuupalno djelovanje ublažavajući upalu dišnih putova. Bijeli i crni sljez dolaze u obliku čajeva i sirupa za ublažavanje suhog kašlja kod upale grla i za ublažavanje suhog iritantnog kašlja kod prehlada. Osim toga mogu se koristiti i za ublažavanje iritacija sluznice želuca kod gastritisa i peptičkih bolesti. Nuspojava nema, kao ni ograničenja uporabe.

Uskolisni trputac (Plantago lanceolata) spada u porodicu Plantaginaceae. Raste po livadama diljem Europe, zapadne i centralne Azije. To je niska, zeljasta biljka, ne izraste više od 40 cm. U farmaciji se koristi list uskolisnog trpuca. Kao i sljez, sadržava mukopolisaharidne sluzi. Osim toga sadržava još tanine, iridoidne glikozide, flavonoide i fenolne karboksilne kiseline. Aglikon jednog od njegovih iridoidnih glikozida, aukubigenin, i laboratorijskim pokusima se pokazao kao baktericid. Nažalost, takvo svojstvo se gubi grijanjem, pa klasični čaj od listova trpuca nema djelovanje na bakterije, nego se listovi moraju macerirati hladnom vodom kako bi se sačuvao antibakterijski učinak. Dakako, većina pripravaka ili čajeva grijanjem gubi baktericidni učinak zbog grijanja.
Trputac se koristi za liječenje i ublažavanje suhog kašlja koji nastaje kao posljedica infekcija i iritacija u dišnim putovima. Uskolisni trputac dolazi u obliku čajeva, a najpopularniji oblik jest sirup od trpuca, često korišteno sredstvo za ublažavanje suhog kašlja, pogotovo kod male djece. Što se tiče ograničenja i nuspojava, kod pripravaka na bazi uskolisnog trpuca nisu primijećeni nikakve nuspojave, a nema niti ograničenja uporabe.

POSEBNI RECEPTI KOD KAŠLJA

Suhi kašalj - hripavac

  1. Jušnata žlica ploda divlje ruže (šipak), suhog i dobro stucanog, prelije se sa dva decilitra ključale vode i zasladi žutim kandis šećerom. Pije se triput dnevno prije jela sve dok kašalj ne prođe.
  2. Bijelog sljeza i crnog korijena, lišće i cvijet - po 2 jušnate žlice, majčine dušice, list jagode šumske - po jušnatu žlicu; cvijet divizme - 2 jušnate žlice. Sve dobro promiješati. Od te mješavine 2 jušnate žlice preliti s 3 decilitra ključale vode, ostaviti 15 minuta da stoji, dodati malo soka od limuna i medom po želji zasladiti. Pije se svaki sat-dva po nekoliko gutljaja ili triput dnevno prije jela po šalicu.
  3. Sjeme suncokreta - 6 jušnatih žlica; lišće suncokreta, list podbjela - 3 jušnate žlice i plućnjaka jušnatu žlicu. Sve dobro promiješati. Od te mješavine 2 jušnate žlice kuhati 3-5 minuta. Ostalo kao pod 2.
  4. Bazgovog cvijeta, lista maslačka, islandski lišaj, korijen bijelog sljeza - po 2 jušnate žlice, zečji trn - 3 jušnate žlice. Priprema kao pod 2.
  5. Nabrati glogove grančice (koru skinuti). Gole šibe ostrugati. Od toga 2 jušnate žlice kuhati 5 minuta u 2-3 decilitra vode.


Dugotrajni kašalj

  1. Bokvice, dobričice, stolisnika i pirike - dobro isjeckane i u avanu istučene - u podjednakim dijelovima, dobro promiješati. Od te mješavine 2 jušnate žlice kuhati 3-4 minute u 3 decilitra vode, zasladiti kandis šećerom ili medom i piti triput dnevno prije jela.
  2. Islandske mahovine, božikovine - po 2 jušnate žlice, vidca, korijen omana po 3 jušnate žlice. Od ove mješavine jušnata žlica prelije se s 2 decilitra ključale vode. Ostaviti da stoji poklopljeno 10-15 minuta, zatim procijediti, kandis šećerom zasladiti i piti triput dnevno prije jela po šalicu.
  3. Vidac, islandsku mahovinu, lavandu, stolisnik, bokvicu žensku, sljez crni (list i korijen) sljez bijeli (list i korijen) bazgov cvijet - od svakog po 20 g dobro promiješati. Od te mješavine žlicu staviti u 200-300 g vode i pustiti da se preko noći kvasi. Ujutro staviti na štednjak, dodati 1-2 žlice meda i čim zavri, odmah staviti na stranu da stoji poklopljeno 10 minuta. Nakon toga ocijediti, dodati sok od limuna i piti triput dnevno prije jela po šalicu ili svaki sat-dva po dva-tri gutljaja. Pri tom je vrlo dobro svaku večer probrati šaku pšenice, dodati malo vode da ju pšenica upije i kuhati, više u pari, sve dok pšenica ne popuca. Ta se pšenica medom zasladi, ili kandis-šećerom (ali nije uvjet) i preko dana pomalo jede. Terapija traje sve dok kašalj ne prestane, pa i dalje.


Posebni recepti kod hunjavice

  1. Najprostiji lijek protiv hunjavice - curenja iz nosa: na žeravici ili rešou pali se kora od kruha i taj dim uvlači u nosnice nekoliko puta dnevno po 2-3 minuta.
  2. Cvijet lipe - 4 jušnate žlice, kamilice - 3 jušnate žlice, metvice - 4 jušnate žlice. Zajedno dobro promiješati. Od te mješavine 2 jušnate žlice preliti s 2 decilitra ključale vode, ostaviti poklopljeno 10-15 minuta, zatim ocijediti, dodati soka od pola limuna. To se toplo pije triput dnevno prije jela. Još je bolje ako se pije svaki sat-dva po nekoliko gutljaja.
  3. Bijeli sljez - korijen i list, islandska mahovina i list podbjela - sve u jednakim dijelovima. Dobro promiješati. Od te mješavine uzeti kao što je navedeno pod 2.
  4. Jušnatu žlicu sitno isjeckane biljke gospina plašta (Alchemilla vulgaris) stavimo u 3 decilitra vruće vode i pustimo da kuha 2-3 minute. Tada stavimo na stranu i pustimo da poklopljeno stoji 10-15 minuta. Nakon toga ocijedimo, medom zasladimo i toplo pijemo triput dnevno po šalicu. Naročito je to dobar lijek protiv temperature i ženskih bolesti.
  5. Bazgovog cvijeta - jušnata žlica - kuha se u 3 decilitra vode 25-30 minuta. Pije se topao dvaput dnevno. Vrlo je dobar protiv prehlade, plućnog katara i promuklosti. Za vrijeme trajanja bolesti ne smije se jesti ništa hladno, kiselina, ni voće, a niti boraviti u hladnim prostorijama.
  6. U malu čašicu nalije se rakija u kojoj se rastopila kavena žlica soli. Na žigicu se namota vate, umače i nastoji što dublje ispirati nosnice.
 
Farmakon