Prijava

Jezički izbornik

  • English
  • Hrvatski

Prezentacija

Sada možete pogledati i našu zvaničnu prezentaciju!
Home arrow Gastritis
Gastritis

Gastritis definiramo kao grupu bolesti kojima je zajednička karakteristika upala želučane sluznice uzrokovana nizom različitih faktora, a oštećenje se može javiti u oblicima od lagane upale sluznice do lezija i čireva (ulkus) na želucu i dvanaestercu.

Tijekom godina klasifikacija bolesti se mijenjala, ovisno o spoznajama moderne znanosti, pa tako danas govorimo o tri glavna tipa gastritisa. To su: erozivni akutni gastritis uzrokovan različitim lijekovima i alkoholom, neerozivni kronični gastritis  uzrokovan bakterijom Helicobacter pylori, te specifični oblici gastritisa koji su relativno rijetki.

Akutni gastritis uključuje sve upalne promjene sluznice želuca, kao što su akutne želučane erozije, erozivni gastritis te akutni hemoragični gastritis.

Sluznica

Jaka upalna infiltracija u sluznici želuca

 Pri kroničnim upalnim promjenama sluznice želuca u sluznici se mogu pronaći limfociti i plazma stanice. Promjene sluznica želuca kod bolesnika mogu biti površne, ali i teške, koje dovode gotovo do nestanka sluznice (atrofični gastritis).

Simptomi kod pojedinih ljudi su različiti. Ponekad akutni erozivni gastritis ne uzrokuje nikakve simptome, ali najčešći su mučnina, povraćanje, gubitak apetita, te bol u žličici (gornji dio abdomena), štucanje i podrigivanje. Blago krvarenje zbog oštećenja sluznice u akutnom gastritisu primjećuje se kao promjena boje stolice u crnu (tzv..melena). Rjeđa su obilnija krvarenja kada dolazi do povraćanja krvi, pada tlaka i drugih teških simptoma. Jedina pouzdana metoda dijagnosticiranja ove bolesti je pregled sluznice jednjaka, želuca i dvanaesnika posebnim uređajem.

Uzroke gastritisa prvenstveno treba tražiti u stresu, stresnom načinu života, emocijama koje se ne iskazuju , načinu na koje emocije primamo i prihvaćamo iz naše okoline. Psihosomatska stanja igraju veliku ulogu u nastanku gastritisa. Alkohol, prekomjerna konzumacija šećera, cigarete, kava te gazirana pića pridonose pojačavanju simptoma i kiselinskom disbalansu.

Jedan od najčešćih uzroka gastritisa je infekcija želučane sluznice bakterijom Helicobacter pylori. U slučaju da je potvrđeno prisustvo H. pylori liječnik će, najčešće, posegnuti za snažnom antibiotskom terapijom, s najmanje dva antibiotika, koja se uzima 14 dana, te lijekovima koji smanjuju sekreciju želučane kiseline ( inhibitori protonske pumpe).

Za bolje razumijevanje gastritisa i razvoja želučanog čira objasnit ćemo funkciju i fiziologiju želučane kiseline. U želucu se, naime, obavlja početna probava (hidroliza) proteina djelovanjem enzima pepsina. Pepsin je djelotvoran samo u vrlo kiselom mediju pa želučana stjenka luči klorovodičnu kiselinu (HCl) jakosti pH=1. PH je mjera jakosti kiselosti i u rasponu je od 0-14. Što je pH niži, kiselina je jača, a otopina koja ima pH=7 je neutralna (čista voda). Kiselost krvi je pH=7,4, tj. hrv je blago lužnata. Želučana kiselina je tako jaka (pH=1) da oštećuje proteinske stjenke probavnog sustava ukoliko ove nemaju djelotvornu zaštitu. To se uistinu ponekad i dešava kada dolazi do „nagrizanja“ stjenke želuca ili početnog dijela tankog crijeva što nazivamo čir. Oštećenje stjenke želuca ili crijeva može biti tako jako da se stvori rupa u stjenci želuca ili crijeva, dolazi do istjecanja sadržaja crijeva i za život opasnih komplikacija.

Nespecifične mjere liječenja gastritisa su redovito uzimanje dnevnih obroka, izostavljanje kasnih večernjih obroka i izbjegavanje nadraživanja sluznice želuca (jakim začinima, previsokim ili preniskim temperaturama hrane i pića). U prehrani treba dati prednost voću i povrću, žitaricama i njihovim prerađevinama, uz izbjegavanje većih količina mesa, a osobito suhomesnatih proizvoda. Prekid pušenja je uvjet bez kojeg je liječenje kroničnog gastritisa uzaludan trud, a savjetuje se i izbjegavanje alkoholnih pića.


Peptički ulkus (vrijed) otvorena je upala ili povreda zaštitnog sloja i sluznice na želucu, dvanaesniku (duodenumu) ili jednjaku. Ulkus nastaje pod djelovanjem klorovodične kiseline želuca i enzima pepsina, kada postoji oštećenje zaštitnog sloja na sluznici navedenih probavnih organa.  

Oko 10% ljudi je imalo peptički ulkus barem jednom u toku svog života, a 2-3% ljudi oboljeva svake godine od te bolesti. Bolest se javlja kod ljudi svih dobi, ali je znatno rjeđa kod mlađih. Ulkus dvanaesnika najčešće se prvi put javlja u dobi od 30 do 50 godina, a češći je kod muškaraca nego kod žena, dok se ulkus želuca najčešće javlja u dobi iznad 60 godina, a češći je kod žena nego kod muškaraca.

Danas je poznato da je oko 80% želučanog ulkusa i oko 90% ulkusa dvanaesnika posljedica upale i oštećenja zaštitnog sloja sluznice koje izaziva bakterija Helicobacter pylori. Ta bakterija nesmetano se zadržava u želucu zbog svoje otpornosti na želučanu kiselinu izlučivanjem specifičnih enzima.

Uzroci koji nisu primarno odgovorni za nastanak peptičkog ulkusa, ali mogu pridonijeti njegovom pogoršanju ili težem liječenju, jesu:
• pušenje, kod kojeg brojni kemijski spojevi otopljeni u slini povećavaju vjerojatnost za pojavu ulkusa te usporavaju proces ozdravljenja;
• kofein, koji stimulira izlučivanje klorovodične kiseline u želucu, povećava njenu koncentraciju i pojačava bol postojećeg ulkusa;
• alkohol kod alkoholičara izaziva oštećenje jetre i upalne procese na njoj, pa se isti mogu prenijeti i na dvanaesnik; smanjena je funkcija izlučivanja žučnih kiselina, pa se usporava i probava, zbog čega raste koncentracija želučane kiseline, koja jače oštećuje sluznicu probavnih organa i izaziva bol;
• psihičko-emocionalni stres (napetost), također, nije neposredno povezan s peptičkim ulkusom kao uzrokom, ali zbog smanjenog optoka krvi u probavnom sustavu, stres usporava probavni proces razgradnje hrane i time povećava koncentraciju želučane kiseline koja jače oštećuje sluznicu i izaziva pojačanu bol;
Pravilnim liječenjem i promjenom načina života postiže se izlječenje u oko 90% slučajeva.

Preporuča se uzimanje probiotika (tzv. „prijateljske bakterije“) koji smanjuju neugodne simptome gastritisa, štite probavni trakt od oštećenja kiselinom i neutraliziraju štetno djelovanje snažnih antibiotika.

Isto tako se za ublažavanje gastrointestinalni tegoba preporuča se fitoterapija. Pokazalo se da blagotvorno djeluju; kamilica, đumbir, zeleni čaj, korijen sladića, stolisnik matičnjak i sl.

U djelotvornosti se posebno ističu:

Kupus Brassica oleracca L.
Kupus je vrlo popularno povrće visoke biološke i niske kalorijske vrijednosti (24 kcal na 100 g), a prosječno sadrži: 92,52% vode; 1,21% proteina; 0,18% masti i 2,3% dijetetskih vlakana.

Najviše su zastupljeni: vitamin C (42 mg na 100 g) i beta-karoten (provitamin vitamina A), a zatim slijede minerali: kalij, željezo, magnezij, sumpor i bakar. Male količine natrija te povoljan odnos kalcija i fosfora osiguravaju maksimalno iskorištavanje kalcija u organizmu.

Ljekovitost

Dokazano je da se sokom od svježeg kupusa može uspješno liječiti čir na želucu i upala debelog crijeva. Kupusom se, također, u organizam unose najaktivniji elementi za održavanje biološke ravnoteže organizma i za obranu organizma od raznih bolesti. Bogat je celulozom koja poboljšava probavu, djeluje povoljno na zacjeljivanje rana te preventivno pomaže kod prehlade i kašlja.

VITAMIN U, faktor protiv čira, metilmetionin
 
Metilmetionin je prah slatkastog ukusa, sa slabim mirisom kupusa. Dobro se rastvara u vodi i vodenom rastvoru etanola. Ne rastvara se u apsolutnom etanolu, glicerolu i eteru. Kristali su higroskopni i termolabilni. Ne izdržavaju sterilizaciju i termičku obradu.

Vitamin U je otkriven 1952. godine na osnovu iskustava liječnika, koji su otkrili ljekovito djelovanje soka kupusa pri bolesti čira želudca i crijeva, kao i gastritisa.

Za optimalnu djelotvornost preporučuje se 200 do 300 miligrama vitamina U dnevno.

Naziv je ovaj vitamin dobio kao skraćenica od latinske riječi ulcus, što u prijevodu znači čir.

U našim prehrambenim navikama, nažalost, malo se koristi sirovi kupus (svježi ili kiseli), iako je upravo takav najbogatiji hranjivim i ljekovitim sastojcima. Kupus je dragocjena namirnica zbog sadržaja tartronske kiseline koja usporava pretvorbu šećera i ostalih ugljikohidrata u mast. To ga čini poželjnom namirnicom za smanjenje tjelesne težine.

Dugotrajnim kuhanjem značajno se smanjuje nutritivna vrijednost. Da bi se spriječio izraziti gubitak dragocjenih sastojaka prilikom kuhanja, preporučuje se kupus, kao i ostale vrste povrća, staviti u vruću umjesto u hladnu vodu.

Napravite sok od kupusa

Potrebno je: 500 g svježeg kupusa, sok od 1/2 limuna, so po ukusu, ali što manje! Očistiti kupus, samljeti ili naribati, malo posoliti i ostaviti da odstoji nekoliko minuta. Masu dobro ocijediti kroz dvostruku gazu. Dobivenom soku dodati sok od limuna.
Sok se uzima između obroka, a ukoliko izaziva probavne smetnje - piti ga sat nakon obroka, a prije obroka popiti čaj od kamilice i kima (1:1). Sok se ne smije iscijediti pa čuvati u hladnjaku, a pogotovo se ne može pasterizirati! Isto tako, sok se ne može na bilo koji način prerađivati jer gubi na efikasnosti.

Kamilica (Matricaria Chamomilla L.)
Kamilica je jednogodišnja biljka, visine 15-60 cm. Korijen je tanak, vretenast i razgranat. Listovi su naizmjenični, 2-3 puta perasto razdijeljeni, s uskim, linearnim režnjevima. Cvjetna glavica je u središtu žute boje okrunjena bijelim laticama.

Sastavljena je od dvospolnih žutih cjevastih cvjetića u sredini i bijelih jezičastih cvijetića na rubu, pa sve zajedno zapravo čini cvat. Biljka cvate tijekom ljeta, a sabiru se samo cvijetne glavice bez peteljke, i to od svibnja do kolovoza. Najbolje ih je sušiti u sušari, ali dobro je i na platnenoj podlozi na sjenovitom i toplom mjestu. Od njezinih se cvjetova najčešće priprema čaj koji ne služi samo u terapijske svrhe nego predstavlja svakodnevni užitak. Ono što je čini ljekovitom njezino je eterično ulje, poznato već od 16. stoljeća, te tvari poput bisabola, derivata kumarina, flavonskih glikozida i kolina. Beru se žuti zreli cvjetovi kamilice iz kojih se destilacijom vodenom parom dobiva eterično ulje plave boje, za koju je zaslužan kamazulen, glavni sastojak.

Cvjetne glavice (Matricariae flos) sabiru se za vruća i suha dana u podne, odnosno kada je sunce najviše jer je tada količina eteričnih sastojaka najveća, i suše na temperaturi 35°C. Droga ima karakterističan, vrlo ugodan miris.

Široka lepeza primjene
Iako se u narodnoj medicini spominje mnogostruka primjena kamilice, u službenoj medicini zastupljen je samo jedan dio. Kamilica se koristi za vanjsku i unutarnju uporabu kod djece i odraslih u obliku tinkture, ulja, otopine (čaj), praška i obloga. Osim u zapadnoj, upotrebljava se i u drevnoj ajurvedskoj medicini za liječenje problema probave, nervnih poremećaja i izostanka mjesečnice.

  • Za odrasle se priprema jak čaj od kamilice - dvije žlice cvjetova preliju se sa 3 dl kipuće vode i poklopljeno ostavi stajati jedan sat. Čaj se ne kuha, jer kamilica sadrži hlapiva eterična ulja koja ispare kuhanjem, čime se gubi vrijedan sastojak.
  • Blagi čaj daje se maloj djeci za umirenje i uklanjanje grčeva.
  • Najčešće se koristi njezino antiflogističko (protupalno) djelovanje, koje se pripisuje bisabolu i kamazulenu, i to kod raznih upala, za ispiranje usta, rana i čireva.
  • Važno je i antiulkusno djelovanje na želudac - sprječava nastanak vrijeda i pomaže u njegovu liječenju.
  • Aktivne tvari apigenin i hernianin zaslužne su za smirivanje grčeva, posebice kod menstrualnih tegoba.
  • Pozitivno djeluje i na postizanje ravnoteže crijevne flore te kod mučnine i povraćanja.
  • Eterično ulje kamilice upotrebljava se i u aromaterapiji za ublažavanje simptoma glavobolje, menstrualnih i klimakteričnih tegoba, alergija, kod opeklina, za sniženje temperature i ublažavanje depresije. Dodaje se u kupke, mirisne svjetiljke i koristi za inhalacije u obliku ulja.
  • Uljni ekstrakt kamilice nalazi se u većini kozmetičkih preparata za njegu kože. Može se pripremiti i kod kuće od maslinova ulja i sušenih cvjetova. Ulje se čuva tri tjedna na toplome mjestu i procijedi, a upotrebljava se za njegu vlasišta, uklanjanje peruti i njegu ispucalih dijelova kože. Pohranjuje se na tamnome i hladnom mjestu.
  • Od kamilice se pripravlja i tinktura (ekstrakt kamilice u alkoholu), koja se upotrebljava za sprječavanje upalnih procesa u ustima i ždrijelu te pri manjim ozljedama kože.
 
Farmakon